Dijabetes – info za liječnike 2017-01-02T00:09:50+00:00
Dijabetes – info za liječnike

Dr. Gayova (s Interne Klinike Medicinskog Fakulteta i Sveučilišta Pavla Jožefa Šafarika u Košicama) sa svojim kolegama, objavila je rad s rezultatima mjerenja koncentracije karnozina u plazmi, eritrocitima i u mokraći pacijenata s dijabetesom melitus tip I. Cilj istraživanja je bio procijeniti odnos koncentracije karnozina među njima i usporediti s koncentracijom kontrolne grupe.

Grupa se sastojala od 33 pacijenta (15 muškaraca i 18 žena) s dijabetesom melitus tip I. Prosječna starost pacijenata bila je 39,4 ± 13,8 godina. Rezultati su uspoređeni s kontrolnom grupom zdravih ljudi. Karnozin u plazmi, urinu i eritrocitima se mjerio  automatskim analizatorom aminokiselina (tvrtke Mikrotechna Prag). Vrijednosti razine karnozina su prikazane u mmol/l, u urinu su konvertirane u µmol/24h. Koncentracije karnozina u eritrocitima su izražene u mmol/g Hb. Prosječno vrijeme trajanja dijabetesa kod spomenutih pacijenata bilo je 13,0 ± 9,7 godina. Renalne funkcije su ocjenjene klirensom endogenog kreatina. Prosječan iznos glomerularna filtracije u grupi bio je 1,53 ± 0,52 ml/s.

Usporedbom rezultata koncentracije karnozina u plazmi, pacijenata s DM tip I i kontrolnom grupom, nije se uočila značajna razlika. Međutim, kod pacijenata s DM tip I, koncentracije karnozina u eritrocitima bile su značajno niže (p<0,01), kao što su bile niže i koncentracije u urinu (p<0,05), renalna tubularna reabsorpcije karnozina je pak bila veća (p<0,01). Primijećena je korealacija između karnozina u urinu za 24 sata i glikozurije, opisana je linearna zavisnost između glukozurije i alanina u urinu (p<0,01, r =0,448).

Kod pregledanih pacijenata s DM tip I, primijećene su niže koncentracije karnozina u eritrocitima, a koncentracije karnozina u plazmi su bile nepromijenjene. Samim time bi moglo doći i do smanjenja karnozina u stanicama organizma. Niža ekskrecija i viša tubularna resorpcija karnozina ukazuju na napore organizma da sačuva ovaj esencijalni dipeptid. Bubrezi su, u stvari, glavno mjesto katabolizma karnozina. Da li se karnozin izlučuje u nepromijenjenoj formi ili se dijeli na osnovne komponente histidin i β-alanin, ostaje za ispitivanje. Pozitivna korelacija između glukozurije i alanina u mokraći, opisana gore, više ukazuje na drugu mogućnost konačnog metaboličkog procesa.

Ispitivanje u plazmi je manje precizno jer se dijeli karnozinazom i zato treba klirens i frakcijsku ekskreciju karnozina pažljivo razmatrati. Indirektno, to pokazuju i rezultati smanjenja karnozina kod pacijenata s DM tip I u usporedbi s kontrolnom grupom tek njegovim mjerenjem u eritrocitima. Kada je koncentracija karnozina u stanicama niska, karnozin je manje dostupan za metaboličke procese. Zato je ograničeno njegovo sudjelovanje u antioksidacijskim obrambenim reakcijama organizma i kod neenzimske glikacije bjelančevina.

Karnozin se apsorbira u tankom crijevu, specifičnim aktivno – transportnim sustavom u staničnim membranama trepljastih stanica, dolazi do krvi i dalje se transportira do bubrega, jetre i mišića. Apsorbiran karnozin se koriti u perifernom tkivu ili se hidrolizira na β-alanin i histidin i metabolizira u bubrezima, jetri i mozgu. Sposobnost karnozina da smanji oksdaciju LDL-kolesterola keliranim ionima bakra, ukazuje na njegovu mogućnost sprječavanja razvoja ateroskleroze, formiranja AGEs u krvnim žilama dijabetičara koji oštećuju bubrege i druge organe.

Kolike su zalihe karnozina u tijelu najbolje pokazuje njegova koncentracija u mišićima. U kliničkoj praksi, za procjenu metabolizma karnozina, najbolji pokazatelj je koncentracija u eritrocitima. Zaključak studije glasi – moguće je suplementacijom karnozinom i dostizanjem fiziološke koncentracije karnozina, postići pozitivne učinke kod sprječavanja razvoja nekih kroničkih komplikacija dijabetesa ili spriječiti oštećenja tkiva slobodnim radikalima.